S te uzdignute točke otvara se iznimna panorama: neposredno se uzdiže zvonik Katedrale sv. Duje, jedan od najsnažnijih vertikalnih akcenata gradske siluete. Pogled zatim prelazi preko gustog sklopa kamenih kuća i crvenih krovova staroga grada, otkrivajući slojeve arhitekture nastajale od antike do novog vijeka. Južno se nazire more, a u daljini obrisi dalmatinskih otoka koji zatvaraju horizont u prepoznatljivu mediteransku kulisu.
Vrijednost terase nije samo u atraktivnosti pogleda, nego i u perspektivi koju pruža: s nje se jasno čita urbanistička logika palače i organski razvoj grada koji je iz nje izrastao. To je mjesto na kojem se može razumjeti odnos između carske rezidencije, srednjovjekovne nadogradnje i suvremenog Splita – sve u jednom kadru. Terasa Vestibula stoga nije tek dodatak povijesnom prostoru, nego njegova prirodna nadogradnja: vidikovac koji objedinjuje monumentalnu baštinu i otvorenost prema moru, pružajući posjetiteljima autentičan i nezaboravan doživljaj grada.