Etnografski muzej Split
Iza Vestibula 4, 21000 Split
tel: +385 21 344 164, 344 161, 384-087 (ravnateljica)
e-mail: info@etnografski-muzej-split.hr
OIB: 87291243639
IBAN: OTP BANKA / HR8124070001840900000
Etnografski muzej Split još od 1910. godine skrbi o zaštiti, očuvanju i prezentiranju tradicijske kulturne baštine Dalmacije.
Muzejsko zdanje smješteno je u povijesnoj jezgri grada, unutar nekadašnjeg rezidencijalnog dijela velebne palače cara Dioklecijana iz 4. stoljeća. Obuhvaća impresivni rimski triklinij (ondašnju blagovaonicu), te prostor carevih najintimnijih odaja, na čijem mjestu od 7. stoljeća stoji crkvica sv. Andrije de Fenestris. Rimskom naslijeđu pripada i rekonstruirano stubište, do kojeg se iz izložbenog prostora stiže kroz dvorište ranosrednjovjekovne kuće plemićke obitelji Božićević Natalis. Stubište vodi do renesansne terase na vrhu Vestibula (carskog monumentalnog predvorja), odakle se otvara pogled na crvene krovove grada i obližnje otoke.
Ambijent ovog značajnog kulturno-povijesnog prostora upečatljivo prožima izložbeni postav Muzeja, koji se proteže trima etažama muzejske zgrade. U njenom prizemlju izmjenjuju se privremene izložbe, koje tematiziraju najrazličitije vidove materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Stalnim postavom na dvjema gornjim etažama predstavljena je tradicijska kultura i život stanovništva Dalmacije od kraja 19. do sredine 20. stoljeća. Zorno ih predočavaju uporabni i ukrasi predmeti narodnoga rukotvorstva i proizvodi starih zanata.
Glavnu izložbenu dvoranu prvoga kata ispunjavaju živopisne nošnje naroda dalmatinskoga zaobalja. Usto je priborom tradicijskoga tekstilnoga rukotvorstva ilustriran proces dobivanja tkanine od ovčje vune - nekad glavne sirovine za izradu odjeće u okviru seoskih domaćinstava unutrašnjosti Dalmacije. Osebujni ukras ovih nošnji odraz je izuzetne tkalačke i vezilačke umješnosti žena toga vremena, dok se na starinskim, drvenim kućanskim predmetima odražavaju drvorezbarske vještine muškaraca.
Zasebnu cjelinu na postavu čini bogata zbirka tradicijskoga zlatnog i srebrnog nakita, kao i skupocjeni primjerci staroga oružja – onodobnog muškog statusnog simbola.
Prostrana dvorana drugog kata obuhvaća odjevne komplete tipične za određene gradske i seoske sredine diljem dalmatinskoga priobalja s otocima. Nasuprot raskoši ovih svečanih nošnji stoji skromnost koja je karakterizirala svakodnevicu dalmatinskoga stanovništva, osobito u ruralnome području zaleđa. O razdoblju djetinjstva i skromnim uvjetima odrastanja tako svjedoče stari fotografski zapisi, upotpunjeni ondašnjom drvenom dječjom opremom i igračkama.
Preostale tematske cjeline posvećene su tradiciji čipkarstva na ovim prostorima i ribarstvu kao jednoj od osnovnih gospodarskih djelatnosti u primorskoj Dalmaciji toga doba.
Rekonstrukcija autentičnog interijera građanske spavaće sobe vraća posjetitelja na početak prošloga stoljeća, u vrijeme kad električna energija i tekuća voda još nisu bile široko dostupne, pa je inventar soba uključivao uljane svjetiljke, porculanske posude s vodom za umivanje, a i noćnu posudu...