U HAZU - Zavodu za znanstveni i umjetnički rad u Splitu (Palača Milesi) 16. listopada otvara se izložba Historija zaborava: Prve žene hrvatskih muzeja – Zagreb, Osijek i Split, nova dionica izložbenog i istraživačkog projekta koji je započeo u Zagrebu, nastavio se u Osijeku, a sada se proširuje rezultatima splitskih istraživanja. Etnografski muzej Split organizator je splitske dionice projekta, u čijoj su realizaciji sudjelovali Arheološki muzej u Splitu, Galerija umjetnina Split, Hrvatski pomorski muzej Split te Prirodoslovni muzej i zoološki vrt.
U središtu projekta je pitanje mjesta žena u povijesti hrvatskih muzeja: njihova profesionalnog rada, stručnog doprinosa i sudjelovanja u stvaranju muzejskih zbirki i institucija, ali i razloga zbog kojih su njihova imena i doprinosi s vremenom postali manje vidljivi.
Projekt Historija zaborava pokrenula su četiri zagrebačka muzeja – Arheološki muzej u Zagrebu, Etnografski muzej, Hrvatski školski muzej i Muzej za umjetnost i obrt. Prva izložba, Historija zaborava – Prve žene zagrebačkih muzeja, otvorena je u Arheološkom muzeju u ožujku prošle godine, predstavivši trinaest žena koje su djelovale u zagrebačkim muzejima i kulturnom životu, među njima kustosice, istraživačice, umjetnice i druge stručnjakinje čiji su profesionalni putevi bili povezani s muzejima. Izložba je privukla gotovo 29 tisuća posjetitelja, a arhivska građa pokazala je kako su izgledali profesionalni odnosi i hijerarhije unutar tadašnjih institucija te s kakvim su se ograničenjima žene susretale u nastojanju da afirmiraju svoj rad kao stručan i profesionalan. Upravo su dokumenti, fotografije, predmeti, pisma i drugi tragovi njihova rada omogućili da se postojeća povijest muzeja pročita iz drukčije perspektive. Muzejski dokumentacijski centar projekt je opisao kao ponovno otkrivanje i revalorizaciju „zaboravljenih pionirki“ muzejske struke.
Sljedeća etapa projekta održana je u Muzeju Slavonije u Osijeku od ožujka do svibnja 2026. pod naslovom Historija zaborava – Paralelni svjetovi zagrebačkih i osječkih muzealki. Osječka je dionica pokazala koliko se povijest ženskog rada u muzejskoj profesiji razlikuje od sredine do sredine. Dok se u Zagrebu može pratiti kontinuiraniji rad žena u muzejima već u međuratnom razdoblju, u Osijeku se žene u muzejsku profesiju uključuju postupno i u drugačijim društvenim i institucionalnim okolnostima. Izložba se zato nije samo prenijela iz Zagreba, nego je kroz lokalno istraživanje dobila novu interpretaciju.
U Splitu se ta istraživačka perspektiva nastavlja kroz novo čitanje pretežno zanemarenih životopisa prvih žena splitskih muzeja, ali i žena čiji su se širi profesionalni, znanstveni i kulturni angažmani isprepletali s muzejskim ustanovama prve polovice 20. stoljeća. Neke od tih žena bile su zaposlene u muzejima, neke su s njima surađivale, neke su im ostavile građu, dok su druge djelovale na području znanosti, umjetnosti, novinarstva i kulture, povezujući se s muzejskim životom na različite načine. Među njima su Aida Koludrović, Tinka Piteša, Vinka Bulić, Marija Selebam de Cattani, Cata Dujšin-Ribar i druge, čije biografije otvaraju različita pitanja o profesionalnom položaju žena i o načinima na koje su sudjelovale u stvaranju, dokumentiranju i posredovanju baštine. Aida Koludrović i Tinka Piteša djelovale su u Etnografskom muzeju Split, Vinka Bulić svojim je publicističkim i kulturnim radom povezivala različita područja društvenog i kulturnog života, Marija Selebam de Cattani bila je prirodoslovka koja je sabiračkim radom ostavila traga u najstarijim zbirkama splitskog Prirodoslovnog muzeja, a Cata Dujšin-Ribar, uz umjetnički rad, bila je prva restauratorica splitske Galerije umjetnina.
Pritom se ne radi samo o vraćanju pojedinačnih imena u povijest muzeja. Istraživanje pokazuje kako se iza razvoja muzejskih institucija nalazila mreža ljudi, njihovih profesionalnih odnosa, znanja i osobnih veza. Upravo se na tim dodirima između biografija i institucija otvaraju novi pogledi na povijest muzeja: „Novim čitanjem biografija ranih muzealki u različitim lokalnim sredinama postupno se otkriva slojevita karta prisutnosti žena u hrvatskim muzejima i kulturnim ustanovama, iscrtana od poveznica, prešućenih iskustava i iznenađujućih dodira između naizgled udaljenih mjesta“, ističu kustosice splitske izložbe Ana Solter i Ivana Vuković.
Jedna od posebnosti splitske dionice upravo je suradnja muzeja iz Zagreba, Osijeka i Splita. U nastavku projekta sudjeluju Etnografski muzej Split, Arheološki muzej u Splitu, Galerija umjetnina Split, Hrvatski pomorski muzej Split te Prirodoslovni muzej i zoološki vrt, uz ranije uključene Arheološki muzej u Zagrebu, Etnografski muzej, Hrvatski školski muzej, Muzej za umjetnost i obrt i Muzej Slavonije. Time se pojedinačne institucionalne povijesti promatraju u međusobnoj povezanosti, istraživanje postaje prostor usporedbe različitih lokalnih iskustava, a izložba se sa svakom novom sredinom mijenja i nadograđuje. Zagreb je otvorio pitanje i postavio istraživački okvir, Osijek je pokazao kako se isti procesi mogu razvijati drukčije u drugom institucionalnom i društvenom kontekstu, dok Split donosi nova imena, nove izvore i nove poveznice.
Historija zaborava u Splitu stoga nije samo nastavak već započetog projekta, nego nova istraživačka etapa koja pridonosi dubljem razumijevanju složene povijesti hrvatskih muzeja i mjesta koje su u njoj zauzimale žene.
Izložba Historija zaborava: Prve žene hrvatskih muzeja – Zagreb, Osijek i Split otvara se 16. listopada 2026. u 19 sati u HAZU - Zavodu za znanstveni i umjetnički rad u Splitu (Palača Milesi).