Geografsko područje primjene osmanske tehnologije vatrenog oružja bilo je veliko zbog dva razloga. Prvi je bio teritorijalno proširenje Osmanlija koji su tijekom 15. stoljeća uspostavili kontrolu nad Balkanom južno od Dunava i nad Anadolijom, a u 16. stoljeću gotovo cijelu sjevernu Afriku, arapske zemlje na Bliskom istoku i veliki dio srednje i istočne Europe. Drugi razlog bio je prijenos osmanske tehnologije oružja u regije daleko izvan granica Carstva. Kako su potrebe naoružanja Osmanskog Carstva bile ogromne, koristile su se do maksimuma proizvodne mogućnosti naprednog majstorstva osvojenih zemalja. Pošto se Balkanski poluotok u to vrijeme nalazio pod kulturnim utjecajem Osmanskog Carstva, a pod utjecajem kulturnog naslijeđa Europe, u tim krajevima se javlja niz posebnih odlika u ukrašavanju oružja. Zapadnoeuropski, a posebno talijanski primjerci oružja dobivaju razne preobrazbe.
U Zbirci oružja Etnografskog muzeja Split nalazi se veći broj primjeraka oružja nastalog u vrijeme Osmanskog Carstva u literaturi često nazivanog balkanskim oružjem, iako općenito gledajući, termin balkanski tip za određene puške ili pištolje ipak ne postoji na Balkanskom poluotoku.
Na izložbi se predstavlja vrijedna zbirka vatrenog oružja orijentalnog porijekla koje je na naše prostore pristiglo turskim osvajanjima. Bogato ukrašeni vrijedni primjerci izrađeni od kvalitetnih materijala sve do sredine 20. stoljeća služili su kao ukras muške nošnje, osobito u dalmatinskom zaleđu. Izradi i ukrašavanju oružja posvećivala se velika pažnja te se po tome vidi istančan ukus majstora i vlasnika koji je raskošnim primjercima pokazivao svoj društveni i ekonomski položaj.