Jedna od posebnosti Splita kao mediteranskog obalnog grada su njegove plaže. Bačvice, Bene, Kašjuni, Prva voda, Kaštelet, Ježinac, Zvončac, Ovčice, Firule, Zenta, Trstenik, Žnjan, Duilovo, Špinut i Glavičine su kupališta unutar urbanističkog tkiva, koja u današnje doba upotpunjavaju turističku ponudu, ali su i mjesta okupljanja i provođenja slobodnog vremena lokalnog stanovništva.
Plaže su javno dobro – društveni, ekonomski i prirodni resurs. Kulturološki, plaže se interpretiraju kao međuprostor, mjesto između mora i kopna, prirode i kulture, mjesto susreta, identitetsko mjesto na kojem se isprepliće lokalno i globalno, privatno i javno.
Kulturnoantropološko istraživanje plaže podrazumijeva proučavanje značenja upisanih u prostor, kao i istraživanje dinamike promjena koje se ostvaruju svakodnevnim bivanjem na plaži, utječući na stvaranje identiteta ovog prostora i identifikacija ljudi vezanih uz njega. Istraživanje plažnog prostora iz kulturnoantropološke perspektive također obuhvaća i proučavanje različitih oblika zajedništva. Ujedno, riječ je o istraživanju iskustava pojedinaca koji pripadaju nacionalnom prostoru i kulturi (domaći, lokalni sugovornici) i onima izvan njega (inozemni turisti), u supostojanju i ispreplitanju lokalnog i globalnog.