Baština koja se pjeva: susret generacija kroz ojkanje

U Etnografskom muzeju Split 11. i 12. travnja 2026., održan edukativno-umjetnički program „Ojkanje živi!“, posvećen očuvanju ojkanja – jednog od najstarijih slojeva hrvatske tradicijske vokalne kulture. Riječ je o arhaičnom obliku pjevanja karakterističnom za dinarski prostor, koji je zbog svoje ugroženosti 2010. godine uvršten na UNESCO-ov Popis nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita.

Radionica je okupila 30-ak sudionika različite dobi i profila – od profesionalnih glazbenika i članova KUD-ova do amatera i zaljubljenika u tradicijsku kulturu. Tijekom dvodnevnog programa sudionici su imali priliku upoznati bogatstvo vokalnih izričaja dinarskog područja, pjevajući pjesme iz različitih krajeva Hrvatske – od sinjske rere, preko ličkih napjeva, do ojkavica iz Ravnih kotara i vojkavica s otoka Krapnja.

Kroz iskustveni rad koji je povezivao teoriju i praksu, polaznici su učili specifične tehnike pjevanja, s posebnim naglaskom na karakteristično „potresanje“ glasa, kao i razlike između pojedinih stilova uvjetovanih geografskim i kulturnim kontekstom. Analizom stilskih varijanti i aktivnim sudjelovanjem u pjevanju razvijali su razumijevanje raznolikosti i slojevitosti ove jedinstvene vokalne tradicije.

Program su vodile muzikologinje i edukatorice Franka Kesić i Petra Crnčević, koje iza sebe imaju dugogodišnje iskustvo u istraživanju i prenošenju hrvatske tradicijske glazbe. Njihov interdisciplinarni pristup spojio je praktične vokalne vježbe s uvidima u kulturni, povijesni i estetski kontekst ojkanja. Posebna vrijednost radionice očitovala se i u radu unutar muzejskog prostora, čime je dodatno naglašen odnos između zvuka i ambijenta. Sudionici su, osim tehnike pjevanja, razvijali i osjećaj za akustiku te prostornu dimenziju tradicijske glazbe, osvještavajući pritom važnost interpretacije u očuvanju baštine.

Završni dio programa obilježen je javnom prezentacijom u nedjelju, na kojoj su polaznici predstavili naučeno i publici približili snagu i specifičnu estetiku ojkanja u autentičnom okruženju.

Ojkanje, koje se stoljećima prenosi usmenom predajom, nije samo glazbeni izričaj, već i važan element lokalnog identiteta i zajedništva. U suvremenom kontekstu, suočeno s izazovima opstanka, zahtijeva aktivne oblike zaštite i revitalizacije – upravo kakve nude programi poput „Ojkanje živi!“. Program se provodi uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u sklopu Programa zaštite i očuvanja nematerijalnih kulturnih dobara za 2026. godinu.