IZLOŽBA

Bijelo na bijelom : bijeli vez u nošnjama dalmatinskoga zaleđa

mjesto održavanja: Etnografski muzej Split, Severova 1

otvorenje: 03. svibnja 2018. godine

autorica kataloga i izložbe: Ida Jakšić

autor fotografija: Branko Bralić

postav izložbe: Etnografski muzej Split

 

Bogatstvo narodnoga izričaja lako se iščitava već iz samoga tradicijskog ruha, čiji značaj nije podrazumijevao samo onaj uporabni, već je gotovo svaki odjevni predmet primjer osebujnoga folklornog izraza. Kroz nošnju se tako ispoljila i životna potreba dalmatinskoga puka za likovnim izražavanjem, a najrašireniji vid umjetničkog izraza u tekstilu upravo je vez.
Kada govorimo o tekstilnome narodnom rukotvorstvu, govorimo skoro isključivo o ženskome stvaralaštvu. Ukrašavanjem odjevnih predmeta završavao je slijed radnji koji je započinjao uzgojem i preradom tekstilnih sirovina, njihovim predenjem, bojanjem, tkanjem i šivanjem. Uz pomoć starijih članica obitelji ženska djeca odmalena su savladavala umijeće vezenja, a tradicijom ustaljene obrasce oblikovala je i obogaćivala svaka vezilja na svoj način, čineći to s istančanim osjećajem za boju, kompoziciju i sklad.
Izložbom predstavljamo vezilačko stvaralaštvo kao dio tradicijskoga tekstilnog rukotvorstva dalmatinskoga zaleđa. Za tekstilno rukotvorstvo toga područja osobito je karakterističan višebojni vez po vunenoj tkanini ili na platnu, no ovom prilikom u središte pozornosti stavljamo manje poznati segment tamošnjega narodnog vezilaštva - bijelu vezenu dekoraciju na bijelim platnenim predmetima. Premda se bijeli tekstilni ukras veže prvenstveno za uski priobalni pojas s otocima, pod njegovim je utjecajem usvojen i u dijelovima dalmatinskoga zaleđa, a posebice u bližem splitskom zaleđu. Tako je bijeli vezeni ukras, svojstven renesansnom odjevnom kostimu, smijenio prijašnji polikromni vez na bijelim platnenim dijelovima odjeće. Oni uključuju košulje, plastrone, marame i kapice.
Vezom je na košuljama ukrašen prsni dio s rukavima, maramama je najčešće izvezena cijela četvrtina, a na kapicama prednji dio nad čelom. Vezeni motivi su maštovitošću vezilje slobodno razvijani, odnosno bez predložaka osim onih izravno preuzetih iz prirodnoga okruženja. Tako prevladavaju stilizirani biljni motivi, cvjetovi i lisnate grančice, u kombinaciji s geometrijskim oblicima.
Izvanredni dometi u pogledu izvedbe i likovnosti svrstavaju ove radove redom u predmete narodne umjetnosti, pa je ova izložba svojevrsni hvalospjev stvaralaštvu anonimnih seoskih žena 19. i početka 20. stoljeća. Unatoč surovosti mnogih aspekata nekadašnjeg života u tim brdskim predjelima, stvorile su ove profinjene radove, otkrivajući pritom beskrajno strpljenje, izuzetnu kreativnost i vještinu.

 

Bijelo vezeno ruho dalmatinskoga zaleđa