izložbe

 

IZLOŽBE

KARTOLINE IZ MUZEJSKOG ALBUMA

mjesto održavanja: Etnografski muzej Split, Severova 1

otvorenje: 2. srpnja 2021.

autorica kataloga: dr. Branka vojnović Traživuk

autor izložbe: dr. Branka vojnović Traživuk

autor fotografija: Branko Bralić

postav izložbe: Etnografski muzej Split



Kartolina je dijalektalni naziv za razglednicu koja je zapravo poštanska karta sa slikom,  namijenjena gledanju i prijenosu kraće pisane poruke. Uz odabranu sliku ona gotovo uvijek upućuje pozdrav kao znak prijateljstva, poštovanja ili formalne uljudnosti.
Povijest razglednica se najčešće dijeli na pet razdoblja, a vrhunac je poznat kao zlatno doba koje traje od kraja 19. stoljeća do početka Prvoga svjetskog rata, što se poklapa s umjetničkim stilskim razdobljem secesije. Prema Ivanu Bogavčiću povijest razglednica koje prikazuju naselja u Dalmaciji dijeli se na više kraćih razdoblja. Ona započinju dobom  najranijih razglednica (1892. – 1895.), iza kojeg slijedi njihovo zlatno doba, potom razdoblje nazadovanja kvalitete i raznolikosti (1919. - 1941) te ostala. Iako u potonjemu razglednica gubi status posebnog predmeta, ipak dolazi do značajne proizvodnje i potražnje zbog jednostavnije i jeftinije tehnike svjetlotiska (fototipije), umjesto ranijeg graviranja i visoke početne cijene.
Prema rasporedu površina za adresu, poruku i ilustraciju razlikuju se razglednice s takozvanom dugom adresom na jednoj strani, koje su bile u poštanskoj uporabi do kraja 1904., od onih s kratkom adresom i prostorom za poruku, na kojima slikovni dio zauzima cijelu suprotnu stranicu, što je njihovo obilježje od 1905. godine nadalje. Prema prikazanim motivima mogu se izdvojiti one topografske prema mjestu (naselja, krajolici…) i tematske koje obuhvaćaju široki spektar raznovrsnih sadržaja, među kojima i etnografske. Ova je podjela vrlo fleksibilna, jer jedan motiv istovremeno može obuhvaćati oba kriterija. Primjerice, razglednice etnografske tematike koje prikazuju ljude u narodnim nošnjama mogu predstavljati i područje za koje je prikazani način odijevanja karakterističan.    
Bilo kako bilo, od kraja 19. stoljeća rapidno je rasla popularnost razglednica, što se manje-više održalo u Hrvatskoj do Drugoga svjetskog rata kada nastupa razdoblje njihova zamiranja te ponovno oživljavanje oko 1960. godine. Svaka je sredina imala svoj razvojni slijed koji je bio uvjetovan globalnim utjecajima, ali je sadržavao vlastite posebnosti. U Dalmaciji se oko 1897. godine povećava zanimanje i potražnja za razglednicama, čime dolazi do rasta proizvodnje i pojave njihovog sakupljanja. Razglednice su svojevrsni pokazatelji prosječnog ukusa, masovne kulture i pučkoga izričaja.

dr. Branka Vojnović Traživuk

 

S otvorenja izložbe Kartoline...

 

JATAGANI, NOŽEVI I BODEŽI Osmanskog carstva iz Etnografskog muzeja Split

mjesto održavanja: Etnografski muzej Split, Severova 1

otvorenje: 3. svibnja 2021.

autor kataloga: Goran Borčić

autor izložbe: dr. Silvio Braica

autor fotografija: Branko Bralić

konzervacija eksponata: Sandro Vimer, Jerko Matoš

postav izložbe: Etnografski muzej Split

 

Tijekom ovogodišnje proslave Sudamje u Splitu, početkom svibnja otvorena je izložba “Jatagani, noževi i bodeži Osmanskog Carstva iz Etnografskog muzeja Split”. Autor izložbe je dr.sc. Silvio Braica, dok je autor kataloga dugogodišnji suradnik muzeja prof. Goran Borčić, do umirovljenja kustos (muzejski savjetnik) Muzeja grada Splita koji je, između ostalog, bio voditelj zbirke oružja u matičnom muzeju.
Suradnja dvojice autora počela je početkom devedesetih, gdje je Braica skupljao eksponate i pretraživao njihove tehničke podatke dok se Borčić bavio povijesnom problematikom, u ovome slučaju orijentalnog oružja. Prvi rezultati mogu se vidjeti u arhivskom spisu koji obrađuje hladno oružje Etnografskog muzeja Split, datirano 1991. godinom.
Tek je prije tri godine pao konačni dogovor te se krenulo u realizaciju izložbe i, što je još važnije, kataloga ove zbirke. Braica preuzima tehničke, organizacijske i financijske poslove dok Borčić iznova iščitava literaturu i bavi se povijesnim i teorijskim problemima.
Prvi i najveći posao u katalogu bilo je snimiti na ujednačen način sve primjerke oružja koji ulaze u kataloški dio obrade i taj posao je predan splitskom fotografu i stalnom suradniku Muzeja Branku Braliću. Ovaj mukotrpan posao je naravno uspješno doveden do kraja i nakon godine i po dana snimljeno je 975 kvalitetnih visokorezolutnih fotografija, kojih je manji dio objavljen u katalogu. Međutim, još veća vrijednost tih fotografija je trajna uspomena na predmete koji se sada mogu istraživati digitalnim pristupom, bez da ih se dodiruje.
Autori su željeli revidirati Borčićeve prijevode arabičkih tekstova i napisa koji se nalaze na brojnim jataganim. U tu svrhu je angažirana orijentalna filologinja iz Arhiva HAZU dr.sc. Tatjana Paić-Vukić, ali joj u početnom stadiju nije bilo rečeno da je posao prevođenja već devedesetih napravio Borčić. Na kraju su se kolegica Paić-Vukić i Borčić usuglasili oko svih prijevoda, a Paić-Vukić je konačno i priredila transliteraciju i prijevode natpisa s arapskog i turskog jezika za objavljivanje u katalogu.
Zašto većinu prostora posvećujemo autorima i suradnicima a ne samome katalogu? Upravo zato jer kvaliteta i znanje određenih suradnika jamči kvalitetu svih predočenih elemenata kataloga zbirke/izložbe. U ovome pravcu treba spomenuti i muzejske restauratore, koji su doveli veliki broj predmeta u izvorno stanje, što se može vidjeti na velikom broju fotografiranih eksponata te na cijeloj izložbi. Primjerice, na samoj izložbi izloženo je 40 komada oružja i 30 komada dodatne opreme (većinom korica jatagana, noževa i bodeža), koji su u cijelosti restaurirani u muzejskim radionicama. Taj posao nije završio otvaranjem izložbe, već se nastavio i dalje dok se baš svi najvrijedniji primjerci ne dovedu u stanje izlaganja, a za to su zaduženi konzervator-restaurator Jerko Matoš i restaurator tehničar Sandro Vimer.
Time bi svi stručni poslovi pri izradi i pisanju kataloga, te pripreme izložbe bili spomenuti. Sama struktura kataloga se sastoji iz nekoliko dijelova. Prvi je, naravno, tekst kataloga u kojemu su obrađena sva relevantna pitanja – od podrijetla imena jatagan, podrijetla samoga jatagana, njegovih dijelova, izrade, oružarskih centara, materijala i ukrašavanja.
Posebno važan dio u tekstu je tipologija jatagana Etnografskog muzeja Split, koji se dijele na one srebrnog drška, koštanog i mjedenog drška sa svim svojim podvrstama. Vrijednost jatagana i noževa kreće se prema materijalu od kojeg je primarno držak izrađen: tako su najvrijedniji primjerci kojima su dršci napravljeni od srebra i srebrnog lima, nakon njih slijede oni s koštanim dršcima te na kraju jatagani s mjedenim dršcima. Ovaj prikaz materijala govori, u najvećem broju slučajeva, koje radionice su ih izrađivale. Poznati oružarski centri Osmanskog Carstva su bili u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji.
Posebno vrijedan dio kataloga su prikazi žigova majstorskih radionica, zatim popis majstora jatagana, popis datiranih jatagana te kratice vlasnika datiranih jatagana. Pri tome valja spomenuti da se ovakvi podatci rijetko mogu naći u dostupnoj literaturi.
Nakon ovog, rekli bismo, općeg povijesnog i teorijskog dijela, te razrade problematike same Zbirke oružja u Etnografskom muzeju Split dolazimo do drugoga, koji će biti zanimljiv skupljačima, kolekcionarima i muzejskim stručnjacima raznih profila, naime, do kataloškog dijela u kojemu su pobrojani jatagani, noževi i bodeži Osmanskog Carstva iz Etnografskog muzeja Split. Svakom predmetu, od njih 106 pobrojanih u katalogu, određen je vremenski okvir ili konkretna godina nastanka, mjesto izrade, dimenzije, način ili vrijeme nabave te inventarni broj. Slijedi opis cijeloga predmeta i pripadajućih korica (ako postoje). Posebni dio ovoga opisa je prikaz izvornog natpisa na sječivu, te njegova transliteracija i prijevod. I kao treća cjelina svakog opisa predmeta su fotografije sječiva, drška, korica, ukrasa i pečata.
Spomenimo na kraju da su pod brojem 1. i 2. u ovom kataloškom prikazu opisana dva jatagana s koricama iz 1559./60. godine a koji su svjetski rariteti što se starosti ovakvih predmeta tiče. Za njihovo čuvanje u jednom hrvatskom muzeju zaslužan je Kamilo Tončić, osnivač i dugogodišnji direktor ovoga muzeja.

dr. Silvio Braica

 

Videozapis otvorenja izložbe dostupan je na YouTube kanalu: https://www.youtube.com/watch?v=xICr1e-a4xs (Jerko Matoš)